BUDAN BUDI
Mandica Tomašić,prof.
SVAKOG TRENA BUDI BUDAN BUDAN BUDI! DOK TI TRUDNE NOGE GAZE KRIVUDAVE USKE STAZE, NI TRENUTAK NEMOJ STATI, POSUSTATI, POSUMNJATI U ISTINU ŠTO TI NUDIM, JER TE PRATIM OKOM BUDNIM. BUDI BUDAN SVAKOG TRENA, BUDAN BUDI! NEMOĆNOME STISNI RUKU, UBLAŽI MU TEŠKU MUKU. TAD OBRIŠI KAPLJU ZNOJA, SVAKA KAPLJA BIT` ĆE MOJA, A ZASLUGA ,TAD JE TVOJA. BUDI BUDAN SVAKOG TRENA, BUDAN BUDI TE U TMINI SVJETLO NUDI. U SRCIMA NADU BÚDI. KADA ZLATNA ZORA RUDI BUDAN BUDI. JA ĆU PROĆI, IZNENADA K TEBI DOĆI. JESIL` STAZE PORAVNAO? DUŽNICIMA DUGE DAO. POZASPALE, BUDIT` NEĆU….. BUDI BUDAN SVAKOG TRENA BUDAN BUDI! IZA BRDA, GDJE SE DUGA S NEBOM SPAJA, OKUSIT` ĆEŠ TRAČAK RAJA, NEPROLAZNU VJEČNU LJUBAV, DO BESKRAJA……… SVEĐ IZGARAJ KAO SVIJEĆA U BLISTAVI VJEČNI PLAMEN, NESTAJUĆI U TIŠINI MIRNE DUŠE, DOK NE DOĐE I TVOJ, AMEN! BUDI BUDAN, SVAKOG TRENA BUDAN BUDI!!!
Došašće je ovog trena...
Mandica Tomašić,prof.
Dok nebesa rosu rose Višnjeg Oca za nas prose Boli s lica umivaju Dušu, srca zalijevaju. Došašće je ovog trena.. Savjest ne smije biti snena! Kad se savez vječni sklapa To je ljubav i bez boli i bez straha S Ocem koji sve nas ljubi Kajanje sve naše prima praštanje sveđ' daje svima. Došašće je ovog trena... Savjest ne smije biti snena! Tad posebnu,radost prima tko za bližnjeg ljubav ima: ``Žalosnoga utješiti bolesnoga pohoditi gladnoga nahraniti, potrebite odjenuti...`` a tko ima halje dvije Nek daruje obadvije. Došašće je ovog trena, Savjest ne smije biti snena! A zemaljska sva bogatstva, bešćutnost i pohlepu, pokosit će Božja snaga, i nestat će sve bez traga. Djevice će tada mudre s puno ulja, svjetiljkama dobrih djela u zagrljaj Kralju vječnom revno stići. Stijeg će pravde i zahvale, Bogu Ocu u čast dići! Lude će dozivati, te u pomoć mudre zvati.... al'u ponor tamni pasti. Došašće je ovog trena, Savjest ne smije biti snena! Dvije ljubavi zapovijedi Bog je vječni svima dao! Kako živjet' i putovat' čovjek treba, da dosegne tračak Neba! Žurno kreni, ne odgađaj do daljnjega! Milosrđe mi je milo, a i žrtva za bližnjega nije mrtva. Došašće je ovog trena... Savjest ne smije biti snena!
Hvalospjev Gospi Sinjskoj povodom 300.obljetnice Sinjske alke
Mandica Tomašić,prof.
1. Zaštitnica grada Sinja Ko` zvjezdica bijelog inja S bedema nam uvijek zbori Ljubavlju sva za nas gori. 2.Viteška se sinjska alka 300. ljeta dično slavi, a zavjetnu krunu zlatnu Gospa nosi tad na glavi. 3.Svaki alkar vitez hrabri Dok na vrancu koplje nosi. Bilo u dva ili sridu Gospe Sinjske milost prosi. 4.Za pobjedu hvalu daju Gospi, Nebu, cijelom kraju, A za blagdan Gospe Vele Hrle srca zemlje cijele. Pripjev Gospe Sinjska kruno Neba! Tristo si nam ljeta sjala! Sve pobjede si nam dala, vitez alkar kliče hvala.
DAR PRIRODE
Mandica Tomašić,prof.
Mokre grane,poslije kiše, Vjetar njiše,sve miriše. Negdje koja kap se spusti, kroz pokrivač mokri gusti, čudesno se ona stvori moje lice da odmori. Tad veselja red se stvori: jače potok zažubori, u trenutku slap do slapa harmonijske zvuke stapa. U slobodi iz svog stana veseli se vjeverica razigrana. Slavuj svoju milozvučnu pjesmu pjeva, zadivljeno uzvraća mu mala ševa. Odsjaj neba,plavog svoda, i čudesni miris bora. Na iglici kap se zlati. O ,čovječe ,jednom shvati čija ljubav sve to prati? U trenutku moja duša sve ljepote vjerno kuša. Ta priroda Bogom dana, čovjeku je na čuvanje iz L j u b a v i darovana.
Sa Golgote gleda na te
Mandica Tomašić,prof.